Edukativni panel Održivost kao identitet brenda: kako pričati priču održivog poslovanja, u zajedničkog organizaciji udruge za zaštitu prirode i okoliša Sunce i Razvojne agencije Split- RaST, okupio je u Poduzetničkom centru RaST+ poduzetnike koji kroz vlastite primjere pokazuju koliko su različite, a istovremeno snažne priče o održivosti.

Održivost kao temelj povjerenja

Već u uvodnom izlaganju, moderator Michael Freer podsjetio je kako se svaka održivost – bila ona ekološka, društvena ili financijska – može čitati samo ako je stvarna i mjerljiva. Naglasak je stavljen na autentičnost i povjerenje, jer današnji kupci žele razumjeti ne samo što poduzeće radi, nego i zašto to radi. U tom okviru otvorile su se tri sasvim različite priče: ona o kružnoj ekonomiji i društvenoj integraciji, jedna o lokalnoj hrani i kratkim lancima, i jedna o prirodnoj njezi koja gradi identitet brenda kroz povratak zemlji i ritualu.

Tri priče o odgovornom poslovanju

Ivan Božić predstavio je socijalnu zadrugu Humana Nova, čijim primjerom pokazuje što znači kada održivost nije marketinški dodatak, nego temelj poslovanja. Od 2020. godine

do danas narasli su na šezdeset zaposlenika, a godišnje prikupe više od 4800 tona odbačenog tekstila, sprečavajući da taj materijal završi na odlagalištima. Ta brojka ovdje nije samo statistika; ona je odraz vizije u kojoj se tekstilni otpad pretvara u resurs, a ranjive skupine u zaposlenike i ravnopravne sudionike rada. Njihovo poslovanje istodobno ima tri cilja — ekološki, društveni i ekonomski — i svaki od njih podupire ostala dva. Kružni model gospodarenja otpadom, zapošljavanje osoba koje na tržištu rada teže dolaze do prilika te reinvestiranje dobiti u razvoj zajednice stvaraju priču koja se ne može prepričati bez stvarnih dokaza koji to potvrđuju. Upravo zato komunikacija Humana Nove djeluje toliko uvjerljivo: ona ne prodaje sliku, nego pokazuje procese, brojke, ljude i rezultate. Organizacija je primjer kako se izbjegava greenwashing, kada rad govori sam za sebe.

U sasvim drugom tonu, ali jednako zanimljivo , Danijela Mikuličić predstavila je Verdura Box — web platformu koja kupcima omogućuje jednostavnu narudžbu svježeg lokalnog voća, povrća i domaćih proizvoda. Verdura Box je primjer poduzetničke ideje koja je održiva zato što ostaje jednostavna. Oni ne grade velike sustave, ne otvaraju skladišta, ne gomilaju zalihe. Sve što prodaju nabavlja se tek kada kupac naruči, direktno od provjerenih lokalnih proizvođača. Time se skraćuje lanac opskrbe, smanjuje CO₂ otisak, a istodobno jača lokalna ekonomija. Iza svake njihove kutije stoji poruka da hrana može biti i svježa i domaća, ali i lako dostupna. Planovi Verdura Boxa — dodavanje većeg broja domaćih proizvoda, uvođenje tjednih i mjesečnih pretplata te daljnje usavršavanje procesa — pokazuju da održivost nije statična, nego rastuća praksa. Njihova priča govori o tome da održiva prehrana može biti dio svakodnevice, a ne samo odluka posebnih entuzijasta.

Treća priča, koju je predstavila Jelena Bikić, pokazala je kako održivost može biti snažno ispričana kroz identitet brenda i emocionalnu vrijednost proizvoda. U Silvanu i Illirici, prirodnoj kozmetici inspiriranoj mediteranskim biljkama i ilirskom baštinom, održivost se ne oslanja prvenstveno na brojke, nego na povratak prirodi, zemlji i ritualu. Rebrending kojim je Jelena vodila Illiricu transformirao je brend u priču o čistoj ljepoti, sporijem ritmu života i ženama koje traže njegu u skladu s prirodom i s vlastitim godinama. Prirodni i veganski sastojci, ručna izrada,

pažljivo birana ambalaža i suradnja s lokalnim partnerima nisu samo smjernice održive proizvodnje, nego i elementi koji podupiru narativ o ljepoti koja traje. Illirica jasno pokazuje da održivost može biti profinjena i estetski oblikovana, te da se kroz premium identitet može komunicirati duboka povezanost s teritorijem i tradicijom.

Različitost priča, zajednička poruka

Kad su se sve tri priče našle zajedno u panel raspravi, postalo je jasno koliko se održivost može različito živjeti i komunicirati. Humana Nova mijenja sustav, Verdura Box mijenja navike, a Illirica mijenja način na koji se odnosimo prema sebi. Zajednička im je nit da nijedan od ovih brendova ne skriva procese — svaki od njih otvoreno govori o onome što postiže, ali i o onome na čemu još radi. Upravo je to naglasila i Zrinka Bilokapić, u posljednjem dijelu edukativnog panela: održiva komunikacija mora biti jednostavna, vjerodostojna i usmjerena na stvarni život, a ne na idealizirane slike. Heroj održive priče nije brend, nego kupac — onaj koji kupnjom sudjeluje u smanjenju otpada, podržava lokalne proizvođače ili bira ritual koji je u skladu s prirodom. Brendovi su, kako je rečeno, tek alati koji kupcu omogućuju da napravi mali korak prema promjeni.

Kroz radionicu sudionici su dobili uvid u to kako oblikovati svoju zelenu priču, kako izbjeći greenwashing, te kako brojevi, put proizvoda i dosljedan storytelling mogu izgraditi dugoročno povjerenje. Sve tri poduzetničke priče pokazale su da održivost nema jedno lice: ona je ponekad mjerljiva u tonama tekstila i broju zaposlenih, ponekad u kilometrima koje hrana ne mora prijeći, a ponekad u ritualu kojim se vraćamo sebi i prirodi. Zaključak je da održivost ne znači savršenstvo, nego svakodnevno kretanje naprijed. I upravo u toj raznolikosti pristupa leži njezina najveća snaga.