Prva ovogodišnja radionica namijenjena poduzetnicima početnicima održana je 3. veljače u Poduzetničkom centru RaST+. Radionicu „Prvi koraci u poduzetništvu” vodila je Kristina Zekić, pruživši sudionicima realističan i ohrabrujući uvid u to što znači pokrenuti vlastiti posao.

U središtu je bio pojedinac s idejom, dok je sustav predstavljen kao podrška, a ne zamjena za poduzetničku inicijativu. Sudionici su upoznati s ulogom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, HAMAG-BOCRO-a, HBOR-a i lokalnih potpora, kao i s time kada ih je korisno koristiti. Naglašeno je da potpore mogu olakšati početak poslovanja, ali ne smiju biti njegov glavni motiv. Institucije ne stvaraju ideje niti garantiraju uspjeh – njihova je uloga poticati planiranje, odgovorno upravljanje i financijsku održivost.

Poseban dio radionice bio je posvećen razlici između ideje i stvarnog poslovanja. Istaknuto je da posao postoji tek kada tržište pokaže spremnost platiti za rješenje konkretnog problema. Polaznici su prošli kroz četiri ključna pitanja: kome prodaju, što nude, kako ostvaruju prihod i koji su im osnovni troškovi. Razbijene su i česte početničke zablude, poput uvjerenja da su savršena priprema, logotip ili potpora nužni prije prve prodaje.

Objašnjene su razlike između obrta, j.d.o.o.-a i d.o.o.-a, uz poruku da se pravni oblik bira prema stvarnim potrebama poslovanja, a ne prema prestižu. Paušalni obrt istaknut je kao jednostavan i praktičan način za testiranje ideje. Sudionici su upoznati s prednostima i ograničenjima pojedinih oblika, uključujući odgovornost, porezne obveze i administraciju, dok su knjigovodstvo i računovodstvo predstavljeni kao alati za razumijevanje poslovanja, a ne kao puka birokracija.

Naglašena je važnost planiranja, osobito izračuna točke pokrića i upravljanja novčanim tokom. Polaznici su potaknuti na postavljanje jasnih i mjerljivih ciljeva te na pravovremeno prepoznavanje rizika. Istaknuto je i da je psihološki aspekt poduzetništva jednako važan kao financijski i pravni, jer zahtijeva hrabrost, prilagodljivost i donošenje odluka u uvjetima nesigurnosti. Podaci o visokoj stopi odustajanja dodatno su naglasili potrebu za realnim očekivanjima, kontinuiranim učenjem i izgradnjom mreže kontakata.

Zaključno, sudionici su ohrabreni da krenu s jednostavnim rješenjima i ne čekaju „savršeni trenutak“, jer su propuštene prilike često skuplje od administrativnih pogrešaka.